Ono što nestane u WC školjci ne nestaje – često završi u moru na Batali.
„Pa zar stvarno?“ izgovorila je naša sugrađanka ovog vikenda tijekom poslijepodnevne šetnje Batali. Sunce, toplo vrijeme, mirno more – prizor kakav bi svatko poželio za šetnju uz obalu. No idilu je pokvario neugodan miris koji se širio tim dijelom grada.
Nažalost, ovakve situacije nisu novost. Građani koji svakodnevno prolaze Batali upozoravaju da se problem ponavlja već više puta, a svaka nova epizoda ponovno otvara isto pitanje – zašto se to i dalje događa?
Jedan od glavnih uzroka su, kako upozoravaju nadležni, vlažne maramice koje se bacaju u WC školjke. Iako mnogi misle da će se raspasti poput toaletnog papira, maramice se u kanalizacijskom sustavu zadržavaju, nakupljaju i stvaraju ozbiljna začepljenja. Kada se cijevi začepe, otpadne vode nemaju kamo – pa izlaze tamo gdje najmanje treba, često i u more.
Rezultat je svima vidljiv, ali i itekako neugodan. Šetnja Batali, ali i većim dijelom Gruža, nerijetko dolazi uz mirise koji nemaju nikakve veze s morem. Obala koja bi trebala biti mjesto odmora i uživanja pretvara se u podsjetnik na problem koji se, barem djelomično, može izbjeći promjenom navika.
No odgovornost tu ne staje samo na građanima. Iako je jasno da vlažne maramice ne pripadaju u WC školjku, činjenica je da slične navike postoje i u mnogim drugim gradovima. Razlika je u tome što su ondje sustavi prilagođeni, infrastruktura redovito održavana, a građani kontinuirano informirani o posljedicama takvog ponašanja.
Zato se pitanje Batale ne može svesti samo na jednu stranu. Dio odgovornosti je na svima nama – u svakodnevnim navikama i onome što bacamo u odvod. No dio odgovornosti je i na onima koji sustav održavaju i upravljaju njime, kako bi se ovakve situacije spriječile ili barem brzo riješile.
Jer ono što bacimo u WC školjku ne nestaje. Ponekad se, nažalost, samo vrati na površinu – i to ondje gdje bismo najradije uživali u čistom moru i šetnji uz obalu.