Sidrenje u livadama posidonije ima razarajući učinak na morski ekosustav, a jedno od rješenja su ekološka sidrišta

Problem se na površini često ni ne vidi. Brod se usidri, ostane nekoliko sati ili cijeli dan, a nakon njegova odlaska ispod površine ostaje trag oštećenog morskog dna. Riječ je o sidrenju na livadama posidonije, morske cvjetnice koja je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta. Sidro i lanac prilikom spuštanja i pomicanja plovila mogu čupati biljke i oštećivati morsko dno, a posidonija se nakon takvih oštećenja obnavlja vrlo sporo. Kako upozorava Udruga Sunce, za oporavak oštećenih livada potrebna su desetljeća, pa takva oštećenja mogu imati gotovo trajne posljedice za morski ekosustav.

Pritisak na morska staništa jedan je od problema kojima se bavi projekt BIOPRESSADRIA – prekogranična integrirana strategija za smanjenje gubitka bioraznolikosti uslijed antropogenih pritisaka duž jadranske obale. Projekt je počeo 1. ožujka 2024. u okviru programa Interreg Italija – Hrvatska, a vodi ga Općina Monfalcone. Među osam projektnih partnera su i Udruga Sunce te Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.

Satelitsko praćenje distribucije plovila provedeno je tijekom 2023. i 2025. godine na području Nacionalnog parka Kornati, Paklenih otoka te odabranih područja ekološke mreže Dubrovačko-neretvanske županije. Rezultati koje je sada objavila Udruga Sunce pokazuju da se, ovisno o lokaciji, između 25 i 65 posto plovila sidrilo na livadama posidonije. Istraživanje je pokazalo i da je udio plovila koja sidre na posidoniji manji u područjima s višom razinom zaštite i uređenim ekološkim sidrištima.

Za Dubrovačko-neretvansku županiju napravljena je detaljna analiza pritisaka nautičkog turizma na livade morskih cvjetnica. Među istraživanim područjima bili su Badija i otoci oko Korčule, akvatorij uz Ražnjić, rt Rukavac – rt Marčuleti, Stonski kanal, Elafiti i uvala Slano. Rezultati analize predstavljeni su u studenome prošle godine, a dobiveni podaci trebali bi poslužiti za planiranje mjera zaštite i buduće upravljanje prostorom.

Što su zapravo ekološka sidrišta?

Jedno od mogućih rješenja nisu dodatne zabrane same po sebi, nego promjena načina na koji se plovila privezuju. Kod klasičnog sustava na morskom se dnu nalazi težak betonski ili kameni blok, „corpo morto“, za koji je lancem povezana površinska plutača. Problem nastaje kada se plovilo pomiče pod utjecajem vjetra, valova i struja. Lanac tada struže po morskom dnu i u livadi posidonije stvara ogoljene površine. Takav „halo effect“, odnosno efekt aureole, oko sidrenog sustava može ostaviti ogoljene krugove u livadi, a posidoniji za oporavak trebaju desetljeća.

Kod ekološkog sustava nema velikog betonskog bloka koji leži na morskom dnu. Umjesto njega koristi se geotehničko sidro ugrađeno u sediment, dok međuplutača pridnenu i priveznu liniju drži odignutima u vodenom stupcu. Na podlozi tako ostaje samo sidro, dok se ostatak sustava slobodno kreće iznad nje.

„Geotehnička sidra ukopavaju se u sediment uz minimalan utjecaj na okoliš tijekom postavljanja, a često su i reverzibilna. Pridnena i privezna linija opremljene su međuplutačom koja ih odiže od podloge i povezuje s površinskom plutačom, čime se sprječava njihovo struganje po morskom dnu“, objasnio je Tino Mrčelić iz tvrtke Sub-merus kada je ovoga proljeća u Dubrovniku predstavio geotehnička sidra, privezne linije i ostalu opremu.

Istraživanje je završeno, pitanje je što slijedi

BIOPRESSADRIA nije zamišljen samo kao istraživanje problema. Projektom se, prema službenim podacima, trebaju identificirati i procijeniti staništa i pritisci povezani s nautičkim turizmom te razviti praktični alati za njihovo smanjivanje. Za Dubrovačko-neretvansku županiju završena je analiza pritisaka na posidoniju, a podaci dobiveni projektom trebali bi biti podloga za daljnje upravljanje. Jedan od projektnih ciljeva je i uspostava praktičnih alata za organizaciju i pohranu prikupljenih podataka te razvoj mjera za smanjenje utjecaja na morska staništa.

U slučaju DNŽ posebno je važno što je dobivena podloga za planiranje ekoloških sidrišta. Ravnateljica Javne ustanove Marijana Miljas Đuračić izjavila je za medije da ekološka sidrišta moraju biti ucrtana u županijski prostorni plan, a potom i u planove niže razine. Ustanova je već izradila podlogu za izmjene prostornog plana.

To je posebno važno jer samo postavljanje ekoloških sidrišta nije dovoljno. Potrebno je odrediti gdje ih postaviti, koliko plovila pojedina lokacija može prihvatiti, kakvo je morsko dno, kako će se sustav nadzirati i tko će ga održavati. Ekološka sidrišta zato moraju biti dio šireg sustava upravljanja prostorom, uz reguliranje sidrenja iznad livada posidonije, kvalitetan nadzor na moru i edukaciju korisnika.

„Budući da se posidonija obnavlja iznimno sporo, za oporavak su potrebna desetljeća, pa takva oštećenja imaju gotovo trajne posljedice za morski ekosustav“, upozorava Udruga Sunce. Problem je, dakle, već izmjeren. Sada slijedi važniji dio – pretvoriti dobivene podatke u konkretna pravila, uređena sidrišta i učinkovit nadzor kako bi se smanjio pritisak na podmorje.

ZAŠTO JE POSIDONIJA VAŽNA?

Posidonija nije alga, nego morska cvjetnica koja stvara prostrane podmorske livade. One su među najvažnijim staništima Jadrana i pružaju hranu, zaklon te područje za razmnožavanje i razvoj brojnih morskih organizama, proizvode kisik i štite obalu od erozije. Upravo zato livade posidonije spadaju među najvažnija i najugroženija morska staništa. Zbog vrlo sporog oporavka, jednom ozbiljno oštećene livade mogu se obnavljati desetljećima.