„Knjige pod stablima“ otvorene susretom s Danijelom Crljen i dječjim programom u Župi i Mokošici

U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, park Striježice u Mlinima i dvorište Dječjeg vrtića Mala kuća u Mokošici pretvoreni su u prave kulturne oaze na otvorenom. 

Prvi dan manifestacije, utorak, 23. lipnja 2026., bio je rezerviran za park Striježice u Mlinima, a realiziran je u suradnji s Turističkom zajednicom općine Župa dubrovačka u sklopu „Župskog ljeta“. Jutarnji dio programa pod nazivom „Na valovima ljeta“ započeo je u 10 sati pod debelim hladom krošanja. Učenice Osnovne škole Župa dubrovačka, pod mentorstvom profesorice Tanje Galjuf, preuzele su ulogu naratorica i povele male posjetitelje na zanimljivo književno putovanje čitajući im omiljene priče. Nakon pričaonice uslijedila je živopisna likovna radionica pod vodstvom umjetnika Marte Baće i Roberta Kralja, na kojoj su djeca, inspirirana ljetom, izradila i ukrašavala šilterice, kreirajući unikatne i praktične ljetne modne dodatke.

Popodnevni program u 17 sati ponovno je bio usmjeren na najmlađe kroz susret s autoricom slikovnice „Puž koji je promijenio svoju kućicu“ Petrom Matulić Žeravicom. Kroz priču o hrabrom pužu Pjeru, djeca su razgovarala o prepoznavanju emocija, važnosti donošenja vlastitih izbora i hrabrosti za životne promjene, a potom su kroz igru i kolaž izrađivala šarene puževe koje su ponijela doma za uspomenu.

Središnji događaj večeri, rezerviran za odraslu publiku, započeo je u 19 sati pod krošnjama parka Striježica. Književna večer s autoricom Danijelom Crljen, koju je moderirala knjižničarka Nikolina Njirić, prerasla je klasičnu formu promocije i pretvorila se u iznimno prisan, topao i emotivan dijalog. Crljen, koja inače uspješno balansira posao direktorice marine i spisateljsku karijeru, na duhovit je način objasnila svoj pomalo neobičan zaokret prema unutrašnjosti i šumama:

„Ja ne znam je li to zbog mog posla, ali mislim da imam laganu traumu od mora i brodova. Kako godine odmiču, tako su mi šume sve. More nam je postalo histerično, meni bar. Šume pružaju poseban tip tišine koju ne možeš doživjeti nigdje drugdje. U toj tišini zna biti užasno bučno od života, a meni su šume uvijek ljekovite.“

Tijekom večeri seciran je njezin hvaljeni debitantski roman „Strah od kupine“ (2021.), stogodišnja kronika jedne splitske obitelji uvrštena u gimnazijsku lektiru u izdanju splitske Naklade Fragment, ali i njezina druga knjiga „Deset tisuća koraka“ (2024.). Ova intimna proza, nastala tijekom pandemije kao dnevnik upućen pokojnoj baki, poslužila je kao polazište za razgovor o transgeneracijskoj traumi — nevidljivom teretu koji prenosimo s koljena na koljeno. Crljen je to slikovito ilustrirala znanstvenim pokusom s miševima koji su strah prenijeli na čak osam idućih generacija, izrazivši zadovoljstvo što je upravo naša generacija počela osvještavati te obrasce i prekidati lance šutnje, posebice kada je riječ o sudbinama žena čiji su životi predugo ostajali izvan velikih povijesnih narativa.

 „Uvjerena sam da svaka obitelj ima materijala za dobar roman. Kad malo pročeprkate jednu ili dvije generacije unatrag, otkrijete borbe o kojima se nikada nije govorilo. Sve što su oni proživjeli bolje je od bilo čega što bismo mogli izmisliti.“

Autorica je podijelila i nekoliko simpatičnih crtica iz svoje spisateljske svakodnevice, priznavši da pati od blagog OKP-a i da ne može pisati ako joj krevet doma nije savršeno pospremljen. Zbog žamora i obiteljskih obveza kod kuće, inspiraciju najradije hvata u hotelima ili u Gradskoj kavani gdje je već svi znaju, a veliku važnost pridaje i digitalnom detoksu. Nasmijala je publiku i anegdotom o tome kako s prijateljicom već dvadeset godina svake godine kupuje „Moleskine“ rokovnike, pa su se našalile da će, osnuju li ikad žensku klapu, ona nositi ime „Moleskine“. 

Susret je obilježila toplina, humor i neposrednost, a među brojnim anegdotama izdvojila se i autoričina iskrena refleksija o pisanju i životu:  „Sve što je lijepo mora biti malo teško. Nema u prečacima nikakve ljepote i za bilo što u životu i umjetnosti moraš malo prokrvariti da bi osjetio, nema smisla drugačije.“

Najveće uzbuđenje okupljenih izazvala je vijest o završetku njezinog trećeg romana, „Smiljana“, koji je upravo poslan izdavaču i urednici Dorti Jagić. Roman je temeljen na istinitoj, potresnoj priči o djevojčici koja je živjela od 1950. do 1954. godine. Shvativši da je ona vjerojatno zadnja osoba koja zna njezinu sudbinu, autorica ju je odlučila pisanjem spasiti od zaborava. 

Unatoč ljetnoj kiši koja je počela rominjati, večer je privedena kraju uz tople preporuke za ljetno čitanje — Bookerom nagrađenu „Prorokovu pjesmu“ Paula Lyncha te psihološki snažne kratke romane Amélie Nothomb.

Manifestacija se već sljedećeg dana, u srijedu, 24. lipnja 2026., preselila u Mokošicu. Dvorište Dječjeg vrtića Mala kuća od 10 sati ujutro odzvanjalo je dječjim smijehom. Autorica Petra Matulić Žeravica ponovno je okupila najmlađe oko priče o pužu Pjeru. Kroz igru, maštu i vesele razgovore, djeca su upijala važnu poruku o prihvaćanju promjena i stvaranju vlastitog životnog puta, dokazavši još jednom da su slikovnice idealan most za razumijevanje svijeta.

Uz bogat program za sve generacije, posjetitelji su mogli sudjelovati i u akciji „Knjiga na dar“, kroz koju su brojne knjige pronašle nove čitatelje i nastavile svoje putovanje od ruke do ruke.

Prvi dani ovogodišnjeg programa „Knjige pod stablima“ još su jednom pokazali kako književnost najljepše živi kada izađe iz zatvorenih prostora i preseli se među ljude. Kroz susrete s autorima, radionice, razgovore i zajedničko čitanje, program je potvrdio svoju temeljnu misiju – promicanje kulture čitanja, kreativnosti i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena među svim generacijama.

„Knjige pod stablima“ nastavljaju se tijekom srpnja i kolovoza novim susretima, autorima i sadržajima na području Dubrovnika i Cavtata, donoseći još mnogo prilika za druženje uz knjigu, priču i prirodu.