Mafija, GUP i policijska zaštita: što znamo, a što još uvijek ne znamo?

 Od trenutka kada je objavljeno da je dubrovačkom gradonačelniku Matu Frankoviću određena 24-satna policijska zaštita, priča je u svega nekoliko dana prerasla iz lokalne vijesti u jednu od najpraćenijih političko-sigurnosnih tema u Hrvatskoj. Javnost je čula tvrdnje o crnogorskim mafijaškim klanovima, umjetnom inteligencijom generiranim prijetnjama, stranim telefonskim brojevima i stotinama milijuna eura vrijednim građevinskim interesima. No kada se objave, intervjui i službene izjave poslože kronološki, nameće se pitanje: što je tijekom razvoja priče potvrđeno, a što je ostalo na razini tvrdnji bez javne potvrde ili demantija?

Priču je u potpuno novu dimenziju podigao Nacional. Dok je dotad javnosti bilo poznato tek da je gradonačelniku određena policijska zaštita, tjednik je, pozivajući se na obavještajne izvore, objavio niz vrlo konkretnih tvrdnji. U tekstu se prvi put spominju pripadnici kavačkog i škaljarskog klana, navodne prijetnje upućene putem dvadesetak poruka, umjetnom inteligencijom generirani sadržaji, telefonski brojevi iz Alžira, planovi diskreditacije gradonačelnika te tvrdnje da se dio kapitala povezanog s organiziranim kriminalom pokušava plasirati kroz građevinske projekte u Dubrovniku. Bez Nacionalove objave priča bi vrlo vjerojatno ostala lokalna vijest o policijskoj zaštiti gradonačelnika. Upravo je taj tekst cijeli slučaj iz lokalnih okvira podigao na razinu organiziranog kriminala i nacionalne sigurnosti.

U prvim danima nakon objave mediji su pokušali dobiti i službene potvrde pojedinih navoda. Tako je Libertas televizija zatražila komentar Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, no glasnogovornica PU DNŽ nije željela davati izjave, nego je novinare uputila na Ministarstvo unutarnjih poslova u Zagrebu. Time su i dalje izostale službene potvrde ili pojašnjenja konkretnih navoda objavljenih u Nacionalu. U danima koji su uslijedili priču su prenijeli gotovo svi nacionalni mediji, objavljeni su intervjui s gradonačelnikom, uslijedile su političke reakcije, a tema je dobila i regionalni odjek. Broj medijskih objava rastao je iz dana u dan. Ono što nije raslo jednakim tempom bio je broj javno potvrđenih činjenica. Većina kasnijih tekstova i dalje se, izravno ili neizravno, oslanjala na informacije objavljene u prvom valu.

Premda Nacional u svojoj objavi izrijekom spominje kavački i škaljarski klan, priča u Crnoj Gori nije izazvala ozbiljniji medijski interes. Osim nekoliko portala koji su prenijeli hrvatske objave, nije bilo značajnije vlastite novinarske obrade slučaja niti pokušaja da se dodatno istraže tvrdnje koje se odnose na crnogorske kriminalne skupine.

Istodobno, hrvatski mediji fokus su usmjerili na javne nastupe samog Mata Frankovića, od kojeg se očekivalo da potvrdi ili dodatno pojasni navode objavljene u Nacionalu. On u više intervjua potvrđuje da postoji ozbiljan pritisak, govori o interesnim skupinama, moćnicima i investitorima koji zbog novih prostornih planova mogu izgubiti velika financijska sredstva te ističe kako je cilj svih pritisaka zaustaviti donošenje novog GUP-a. U intervjuu za N1 televiziju dodatno je ustvrdio kako novi GUP briše brojne građevinske zone te procijenio da će investitori zbog toga izgubiti između 500 i 700 milijuna eura. „Ja nisam taj koji može tražiti policijsku zaštitu ili dodijeliti sam sebi policijsku zaštitu. Sve to skupa je odluka policije.“ Međutim, pritom ne potvrđuje niz vrlo konkretnih operativnih detalja koji su obilježili početak afere.

Dok Nacional piše o „pripadnicima kavačkog i škaljarskog klana“, Franković u intervjuima govori o „pojedincima, interesnim skupinama, investitorima, ali i osobama unutar same politike“. Umjesto navoda o alžirskim telefonskim brojevima spominje tek „sumnjive brojeve“, a umjetnom inteligencijom generirane poruke i navodnih dvadesetak poruka uopće ne spominje. „GUP će biti onakav kako smo ga predstavili... Tu neće biti apsolutno nikakvih promjena.“

Jedan od rijetkih konkretnih detalja koje je sam opisao odnosi se na anonimne poruke koje su se, kako kaže, same brisale nekoliko sekundi nakon primitka. Nije pritom naveo preko koje su aplikacije stizale. Korištenje aplikacija s uključenom opcijom nestajućih poruka već je godinama općepoznata praksa među dijelom dubrovačkih političkih i javnih aktera, pa iz same njegove izjave nije moguće zaključiti na koju je aplikaciju mislio.

Iako je nakon izbijanja afere dao više intervjua televizijama i tiskanim medijima, Franković ni u jednom javnom nastupu nije izrijekom potvrdio niz konkretnih operativnih navoda koje je prvi objavio Nacional, ali ih jednako tako nije ni demantirao. Ostao je na općenitijem opisu pritisaka, interesa i investitora koji, prema njegovim riječima, stoje iza pokušaja zaustavljanja izmjena prostornih planova. S druge strane, glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić u televizijskom je intervjuu otišao korak dalje ustvrdivši: „Radi se o dva suprotstavljena klana koja se godinama međusobno ubijaju... I ti suprotstavljeni klanovi odlučili su, svaki sa svoje strane, investirati u Dubrovnik.“ Dodao je i kako problem nastaje „kada investitor shvati da planirani poslovni interes neće biti realiziran na način kako ga je zamislio“, čime je ponudio vlastito objašnjenje mogućeg motiva cijelog slučaja. U međuvremenu je Nacional objavio i novi nastavak priče, pritom zadržavši sve ključne tvrdnje iz prvotne objave te ih dodatno razradio, no ni nakon toga nije uslijedila službena potvrda niti demantij operativnih navoda iznesenih u tekstovima.

To ne znači da su prijetnje upitne. Naprotiv, činjenica da gradonačelnik ima policijsku zaštitu govori da su sigurnosne službe procijenile postojanje ozbiljne ugroze. No javni narativ koji se oko tog slučaja razvio i dalje se sastoji od različitih razina informacija – potvrđenih činjenica, izjava samih aktera i tvrdnji koje su u međuvremenu dodatno razrađene u novim medijskim objavama, ali i dalje nisu dobile službenu potvrdu niti službeni demanti.

U međuvremenu je u drugi plan pala rasprava zbog koje je cijela priča i započela. Javna rasprava o izmjenama Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana ulazi u završnicu, a dokumenti koji će dugoročno odrediti razvoj Dubrovnika gotovo su nestali iz središta javne pozornosti. Umjesto rasprave o viziji razvoja grada, prostornom planiranju i posljedicama koje će nove odluke imati za buduće generacije, posljednjih dana javnim prostorom dominira rasprava o prijetnjama, policijskoj zaštiti i sigurnosnom aspektu cijelog slučaja.

Koliko je novca mafijaških klanova već završilo u Dubrovniku? 

Jedna od najzanimljivijih tvrdnji koja se tijekom razvoja afere više puta pojavila u javnosti odnosi se na ulaganja organiziranog kriminala u Dubrovnik. Glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić u razgovoru za Libertas televiziju ustvrdio je da su "dva suprotstavljena klana... svaki sa svoje strane, investirala u Dubrovnik".

Ako je ta tvrdnja točna, nameće se niz logičnih pitanja: kada su ta ulaganja započela, u koje su projekte već investirali, koliko je nekretnina na području Dubrovnika danas povezano s njihovim kapitalom ili posrednicima te postoji li opasnost da se sukob dvaju kriminalnih klanova jednog dana prelije i na ulice Dubrovnika?

Važeći Generalni urbanistički plan Dubrovnika donesen je još 2005. godine. Od tada su prošla gotovo dva desetljeća tijekom kojih su se u gradu realizirali brojni građevinski i turistički projekti, a promijenili su se i vlasnici brojnih atraktivnih nekretnina i zemljišta.

Ako su, kako tvrdi Jelinić, oba suprotstavljena kriminalna klana godinama ulagala u Dubrovnik, postavlja se pitanje jesu li neka od tih ulaganja realizirana upravo u razdoblju važenja sadašnjeg GUP-a, jesu li bila povezana s tržištem nekretnina te jesu li nadležne institucije o tome imale saznanja.

Jelinićeva izjava zato ne otvara samo pitanje mogućeg utjecaja na buduće prostorne planove, nego i pitanje koliko je kapitala povezanog s tim kriminalnim skupinama možda već završilo u Dubrovniku tijekom posljednjih dvadesetak godina.