Tko će prije do autoceste – Dubrovnik ili Trebinje

Sastanci nedavno održani u Stocu i Čapljini trebali bi ubrzati otkup zemljišta na dionici Počitelj – Stolac, prvoj etapi Jadransko-jonske autoceste kroz Hercegovinu. No iza pitanja tko će prije dobiti priključak na autocestu krije se veća dilema – kuda će uopće prolaziti budući jadransko-jonski koridor.

Na hrvatskoj strani granice postupak javne nabave za dvije poddionice buduće trase Rudine – Slano i Slano – Mravinjac pokrenut je početkom 2024. godine, kada su Hrvatske autoceste objavile međunarodne natječaje za izgradnju tih dionica. Ponude su otvorene u srpnju 2025., a među ponuditeljima su kineske građevinske kompanije China Road and Bridge Corporation i China Civil Engineering Construction Corporation, austrijski Strabag te nekoliko međunarodnih i regionalnih građevinskih konzorcija. Natječajna dokumentacija u međuvremenu je više puta dopunjavana, a rokovi za dostavu ponuda produljivani.

Novi prometni pravac uz istočnu obalu Jadrana

Jadransko-jonska autocesta zamišljena je kao prometni pravac koji bi povezao sjeverni Jadran s jugom Grčke, odnosno istočne obale Jadranskog i Jonskog mora – od Trsta sve do lučkog grada Kalamate na jugozapadu Peloponeza. Planirana trasa prolazi kroz Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju, u ukupnoj duljini od oko 1500 kilometara.

Ideja o takvom prometnom pravcu pojavljuje se još 1990-ih godina, dok je početkom 2000-ih politički oblikovana kroz Jadransko-jonsku inicijativu država regije. Kasnije je uključena i u EU Strategiju za jadransko-jonsku regiju, čime je projekt dobio i širi europski okvir.

No Jadransko-jonska autocesta još uvijek nije formalno definirana kao jedinstveni europski prometni koridor. Zasad je riječ o infrastrukturnom pravcu koji bi tek u budućnosti mogao postati dio glavnih europskih prometnih mreža, a upravo bi takav status otvorio mogućnost ozbiljnijeg financiranja iz europskih fondova.

Trasa kroz Hercegovinu

U Bosni i Hercegovini planirana dionica Jadransko-jonske autoceste, označena kao autocesta A3, duga je 102,6 kilometara i vodi kroz jug Hercegovine. Trasa počinje kod Počitelja, gdje se spaja s Koridorom Vc, glavnom prometnom osi koja povezuje Budimpeštu, Sarajevo i luku Ploče.

Autocesta zatim vodi prema Stocu, nastavlja preko Ljubinja, prolazi kroz Popovo polje te dalje prema Trebinju i granici s Crnom Gorom. U prostornim planovima Bosne i Hercegovine i Crne Gore kao spojna točka predviđeno je područje istočno od Trebinja, kod Aranđelova, odnosno Nuda na granici dviju država, gdje bi se povezale nacionalne dionice buduće Jadransko-jonske autoceste. Prva projektirana dionica Počitelj – Stolac duga je 23,5 kilometara, a upravo je za taj dio pokrenut postupak otkupa zemljišta.

Hrvatski projekt prema Dubrovniku

Na hrvatskoj strani jadransko-jonski pravac planiran je kao produžetak autoceste A1 prema Dubrovniku. Projekt je podijeljen u nekoliko dionica.

Prva je Metković – čvor Pelješac u blizini mjesta Slivno dužine oko 18,4 kilometra, koja bi povezala postojeću mrežu autocesta s pristupnom cestom prema Pelješkom mostu.

Slijedi dionica čvor Pelješac – Rudine, koja dijelom prolazi kroz teritorij Bosne i Hercegovine. O toj mogućnosti u javnosti se govori već godinama, no o eventualnom rješenju između dviju država zasad se zna vrlo malo i to pitanje trenutačno nije među aktualnim političkim temama.

Treća dionica je Rudine – Osojnik, duga oko 29 kilometara, projektirana s nizom tunela i vijadukata. Na Osojniku bi Dubrovnik dobio svoj prvi izravni priključak na mrežu autocesta.

Hercegovina na sjecištu koridora

Izgradnjom Koridora Vc i Jadransko-jonske autoceste Bosna i Hercegovina ne bi dobila samo dvije nove prometnice nego bi postala prometno čvorište dvaju velikih pravaca jugoistočne Europe.

Prometni učinci bili bi značajni i na regionalnoj razini. Neum bi se autocestom dodatno približio Mostaru i Sarajevu, iako je već sada prometno povezan novom cestom Stolac – Neum izgrađenom 2022. godine. Sarajevo bi se istodobno našlo gotovo u središtu trokuta koji čine Beograd, Zagreb i Podgorica, s putovanjima između tih gradova koja bi trajala oko tri do tri i pol sata.

Utrka za koridor i financiranje

U pozadini projekta nalazi se i pitanje modela financiranja velikih infrastrukturnih projekata u regiji. Hrvatska se u izgradnji prometne infrastrukture u velikoj mjeri oslanja na europske fondove i razvojne banke, dok se u Bosni i Hercegovini povremeno spominje interes američke građevinske kompanije Bechtel za sudjelovanje u velikim projektima plinovoda i autocesta.

U regiji su prisutni i drugi modeli financiranja. Primjerice, Pelješki most izgrađen je europskim sredstvima, ali ga je izvela kineska državna kompanija China Road and Bridge Corporation, što pokazuje koliko su veliki infrastrukturni projekti često i pitanje međunarodnog nadmetanja investitora i izvođača.

U tom kontekstu Jadransko-jonska autocesta otvara brojna pitanja: ne samo tko će prvi izgraditi svoju dionicu, nego i kuda će uopće prolaziti budući europski koridor i tko će ga financirati.

Autocesta koja mijenja prometnu kartu juga

Bez obzira na to koja će dionica biti prva izgrađena, Jadransko-jonska autocesta mogla bi značajno promijeniti prometnu kartu u široj regiji Dubrovnika. Grad bi tako prvi put dobio izravnu vezu s ostatkom hrvatske mreže autocesta, dok bi Trebinje i istočna Hercegovina izašli iz prometne izolacije.

Zanimljivo je da su radovi na području Osojnika, gdje bi Dubrovnik trebao dobiti svoj priključak na Jadransko-jonski koridor, svečano otvoreni još 2009. godine, kada su početak projekta obilježili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader i bivša gradonačelnica Dubrovnika Dubravka Šuica.

Hoće li prije Dubrovnik ili Trebinje dobiti svoj priključak na autocestu, zasad je teško reći. No jedno je već jasno – u utrci za Jadransko-jonski koridor BiH je preuzela inicijativu.