Grad ima “izbacivače”, ali gdje su “ubacivači”?

Prometni redari posljednjih su godina postali nezaobilazan dio gradskih gužvi. Najvidljiviji su u trenucima kada kolone treba što brže izvući iz grada — na izlazima, raskrižjima i prometnim čepovima koji se stvaraju tijekom popodnevnih sati i turističke sezone. Tada ih građani vide kao svojevrsne “izbacivače”, ljude čiji je zadatak ubrzati pražnjenje grada i spriječiti potpuni prometni kolaps.

No dok “izbacivači” postoje i jasno su vidljivi, nameće se logično pitanje — gdje su “ubacivači”?

Jer prometni problemi ne počinju poslijepodne. Oni počinju rano ujutro, kada tisuće vozila pokušavaju ući u grad. Tada nastaju kolone na prilazima, čekanja na raskrižjima i svakodnevni zastoji zbog kojih građani kasne na posao, djeca u škole, a javni prijevoz gubi svaki smisao brzine i pouzdanosti.

Upravo u tom dijelu dana prometni redari gotovo da se i ne vide. Kao da sustav jutarnji kaos prihvaća kao nešto normalno i neizbježno, dok se najveći napori ulažu tek onda kada grad treba “isprazniti”.

A riječ je zapravo o istoj prometnoj logici. Ako postoje ljudi koji ubrzavaju izlazak vozila iz grada, onda bi morali postojati i oni koji organiziraju i olakšavaju ulazak u grad. Drugim riječima, uz “izbacivače” trebali bismo imati i “ubacivače”.

Posebno je to važno izvan turističke sezone, kada je jutarnji prometni val često najveći dnevni problem građana. Ljeti situacija postaje još apsurdnija — tada su gužve praktički cjelodnevne, pa gradu trebaju i “ubacivači” i “izbacivači” od jutra do večeri.

Naravno, prometni redari sami po sebi ne mogu riješiti prometni kaos. Ne mogu proširiti ceste ni smanjiti broj automobila. Ali mogu pokazati da grad barem pokušava aktivno upravljati prometom ondje gdje su problemi najveći — a jutarnji ulazak u grad to svakako jest.

Jer ako već postoji sustav za izbacivanje vozila iz grada, građani s pravom mogu pitati: tko je zadužen da ih ujutro normalno ubaci unutra?